PLENARNI GOVORNICI
dr. sc. Dubravka Miljković, profesor emeritus
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
. . .
Humor nas povezuje
„Humor je sjajna stvar, zapravo blagoslov. Ćim zaiskri, sve ono tvrdo u nama omekša, sva naša netrpeljivost i gorčina odleprša, a umjesto njih zasja vedar duh." - izjavio je, svima nam dobro poznat, Samuel Langhorne Clemens (inače i dobar prijatelj Nikole Tesle). I doista, kad nabrajamo dobre osobine svog partnera/svoje partnerice, svojih prijatelja i kolega s posla, skoro uvijek je tu, visoko na ljestvici poželjnosti, smisao na humor.
Obično kažemo: „zajedno se smijemo" ili „smijemo se istim stvarima". Oni koji se nemaju s kime smijati u vecem su riziku od depresije koja može uslijediti nakon nekakvih životnih sr….ituacija. Ako se razbole, manji im je prag tolerancije na neugode što ih bolest nosi
(npr, zapomažu već pri temperaturi od 37,2 0 C).
S druge strane, oni s razvijenim smislom za humor, koji su u stanju i bolesni se smijati, mogu tim smijehom pojačati svoj imunološki sustav (istina privremeno, ali mogu se i - nastaviti smijati). Zanimljivo je da oni nadolazece im stvari i dogadaje u životu češce dočekuju kao izazove nego kao probleme i bolje procjenjuju svoje šanse za uspjeh. Recimo i da je smisao za humor povezan sa samopouzdanjem.
Razvijanjem smisla za humor potiče se i razvoj samopouzdanja - i obratno. Takoder, smisao za humor je u negativnoj korelaciji s neuroticizmom (više smisla za humor, manje živčanoće). Uglavnom, njegovanje smisla za humor ne samo da nama čini život podnošljivijim, nego će i nas učiniti podnošljivijim drugima.
U predavanju ce biti riječi o tome čemu se smijemo i kako možemo povećati učestalost smijanja. (Upozorenje: svako smijanje izaziva gubljenje 3,5 kalorija!
Smijete se na vlastitu odgovornost.)
. . .
prof. dr. sc. Marija Sablić
Filozofski fakultet u Osijeku
. . .
Kvaliteta odnosa u ranoj dobi kao temelj odgoja za mir – Montessori perspektiva
Ovo predavanje istražuje kako Montessori filozofija u radu s djecom od rodenja do treće godine života postavlja temelje odgoja za mir kroz svakodnevnu praksu ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja.
Predavanje u središte stavlja odnos odgojitelja i djeteta kao primarnoga činitelja emocionalne sigurnosti. Razdoblje upijajućega uma zahtijeva od odgojitelja duboku osjetljivost, dosljednost i unutarnju stalozenost koja se svakodnevnom interakcijom prenosi na dijete.
Montessori načelo "slijedite dijete" umjesto „kontrolirajte dijete", omogućava
izgradnju odnosa utemeljenoga na povjerenju i poštovanju. Priprem|jena okolina analizira se kao prostor koji neverbalnom komunikacijom šalje poruke sigurnosti i pripadnosti.
Red, ljepota i dostupnost materijala na razini djeteta omogućavaju slobodu pokreta i autonomiju kao temelje mira. Prirodni materijali i aktivnosti praktičnoga života grade odnos djeteta sa svijetom i njeguju kompetentnost.
Svakodnevne rutine razmatraju se kao rituali koji kroz predvidivost i individualni ritam umiruju i povezuju. Predavanje naglašava važnost pružanja vremena djetetu te pristup konfliktima kao prilikama za učenje kroz imenovanje osjećaja i modeliranje rješavanja problema. Participacija najmlade djece promatra se kroz perspektivu djeteta kao aktivnoga graditelja vlastite svakodnevice kompetentnoga sudionika zajednice. Predavanjem će se pokušati pokazati kako se mir vježba svakodnevno.
. . .
prof. dr. sc. Sanja Tatalović Vorkapić
Učiteljski fakultet Sveučilišta u u Rijeci
. . .
Važnost ranih odnosa tijekom prijelaza i prilagodbe djece: odnos odgojitelj- dijete
Prijelazi djece iz obiteljskog doma u jaslice ili djecji vrtić, te iz predskole u osnovnu skolu, prvi su značajni prijelazni periodi tijekom djetinjstva. Nerijetko, obojeni su značajnim zahtjevima, kako za djecu, tako i za roditelje te odgojitelje. S druge strane, imajući na umu značaj socijalnog i emocionalnog razvoja djece te njihove dobrobiti, razvoj ranih odnosa, posebice na relaciji odgojitelj-dijete, igra ključnu ulogu. Sukladno tome, obiljezen je razlicitim izazovima, koji se još povećavaju ukoliko razmišljamo o razvoju ranih odnosa tijekom prijelaza i prilagodbe djece u dječjem vrtiću.
Pritom je profesionalna uloga odgojitelja iznimno važna. Stoga će u ovom radu biti prikazani rezultati vezani uz proučavanje odnosa odgojitelj-dijete, te njihove odnosa s determinantama prijelaza kao sto su socijalno-emocionalna dobrobit djece, privrzenost, kvalitetu prijelaza, te odredene socio-demografske karakteristike djece i odgojitelja.
Pored toga, u radu se analizira i mogućnost predvidanja odgojno-odgojitelj-dijete temeljem navedenih varijabli.
Na uzorku od N=795 djece, odgojitelji su procjenjivali svoj odnos sa svakim djetetom, njihovu privrženost, socijalno-emocionalnu dobrobit, te kvalitetu prijelaza i prilagodbe.
Istraživanje je provedeno u okviru petogodišnjeg znanstvenog projekta Dobrobit djece tijekom prijelaznih perioda: Empirijska provjera Ekolosko-dinamickog modela. Utvrdeni nalazi ukazuju na visoku razinu bliskosti i sniženu razinu konflikta s djecom u okviru analize odnosa odgojitelj- dijete.
Temeljem utvrdenih značajnih korelacija izmedu dvije dimenzija odnosa odgojitelj- dijete, tj. bliskosti i konflikta sa svim drugim varijablama, regresijske su analize takoder pokazale značajnu determiniranost bliskosti i konflikta proučavanim varijablama. Rezultati su raspravljeni u okviru proučavanog teorijskog modela prijelaza, te značajnih prediktora bliskosti i konflikta, s posebnim osvrtom na značajnu determiniranost ranih odnosa spolom djece.
Ujedno, temeljem utvrdenih nalaza otvoren je diskurs o profesionalnom razvoju odgojitelja, te mogućnosti razvoja ranih odnosa u kontekstu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a
posebice u situacijski specifičnim uvjetima kao što su prijelazi i prilagodbe djece u kontekstu
novog znanstvenog projekta: Adjust_Well.
. . .